VALAMAR’S INVESTORS DAY 2017. – IZVJEŠTAJ

Pozdrav svima!

Opet malo kasnim, ali ovaj put doista zbog obaveza nisam stigao ranije. Ne zbog lijenosti i komocije kao prije. 🙂

Na samom eventu malo smo zarakijali, nije da nismo jer je party bio odličan i najbolji dosada, ali bogami nismo ni ljenčarili već smo obavili neke korisne razgovore, upoznali ljude i dioničare koje nismo dosad, koje ovim putem i pozdravljam, i stekli nove kontakte.

Najvažnija vijest. Ide revaluacija!!! A to je rečeno otprilike ovako. U Upravi i Društvu su svjesni da je imovina poduzeća vjerojatno podcijenjena. Stoga se razmatra i procjenjuje najpogodniji trenutak kada će se revaluacija napraviti. Mi u Udruzi tu najavu tumačimo i stavljamo u kontekst uvođenja Poreza na nekretnine koji stupa na snagu početkom iduće godine, ako ne bude opet neke odgode, za što je vjerojatnost gotovo nikakva. Vjerojatno će se pričekati još koji mjesec kako bi se vidjeli efekti i praksa primjene. Naša očekivanja i procjena je da će se revaluacija objelodaniti u ovo doba iduće godine, a najkasnije do kraja 2018. Jest, čini se dugo, ali sjetimo se koliko je dugo već tražimo i zazivamo, tako da još ovih godinu ili godinu i pol ne predstavlja ništa. A na kraju, životna i poslovna realnost ionako i uvijek napravi svoje. To vam je kao kad kupite polovni auto. Možete u ugovor staviti cijenu koju hoćete, kad odete platiti porez, u poreznoj vam ga svejedno odrežu po njihovim tablicama i procjeni. S druge strane, budući je Društvo usred investicijskog ciklusa, korisno je imati adekvatno i realno evaluiranu imovinu i čistu bilancu. Time sami sebi pomažemo u pregovorima sa kreditorima, što će vrlo vjerojatno rezultirati ugovaranjem još boljih uvjeta i naravno kamata. U svakom slučaju, ovo je zadnji metar na putu do pune transparentnosti Društva. Zapravo predzadnji. Zadnji će biti kada Udruga uđe u NO.

Imamo i po prvi puta jasno izraženu i iskazanu namjeru i politiku upravljanja i korištenja trezorskim dionicama. Rečeno je da Društvu ni u kom slučaju nije namjera niti u cilju kupnjom parirati i konkurirati postojećim i novim investitorima. Namjera i cilj Društva je, postojeće i novostečene, vlastite dionice koristiti za swap tj. zamjene dionica u eventualnim i mogućim novim akvizicijama.

Što se duga tiče, on se drži pod kontrolom i upravljivim (EBITDA x 2,7). Ispod je naših internih limita i daleko ispod bankarskih parametara kojima procjenjuju rizike i opasnost daljnjeg zaduživanja, tj. odobravanja novih kredita. Rezultat je da svi žele raditi sa nama uz sve povoljnije uvjete i kamate. Jedino mi/nam nije jasno kako to da žele investirati u Valamarov dug, a ne žele u equity. Realno, to nije naš problem, a bilo bi nam drago da je samo problem OMF-ova i njihovih matica i vlasnika. Problem će eksplodirati onoga trenutka kad za otprilike pet godina krenu prve znatnije isplate mirovina iz drugog stupa. Tada će se ispostaviti ne samo da se nije zaradilo za mirovine, već se spalilo na Agrokoru i drugdje nezamislive količine novaca. Kolike, to još ne zna ni vidoviti Milan. Sve će se kotrljati dok stižu redovne mirovinske doznake kojima će se prikrivati i zatrpavati crne rupe. Kada zbog isplata mirovina nestane cash goriva i municije za nova zatrpavanja i kamuflaže, tada će se, kao i sada, govoriti da su svi sve znali, a nitko nije ni za što kriv ni odgovoran. I izmišljati nakaradni zakoni i rješenja sa super hedge fondovima.

Kad već pišem o tim stvarima, sad nam je još više drago što smo onomad graknuli na Upravu jer su držali višak love na depozitima uz kamatu od 3,5% i još se time hvalili, umjesto da ju ulože i oplemene sa 35% EBITDA. A to je bilo vrlo benigno, u odnosu na šok koji su morali preživjeti npr. Adrisovi dioničari nedavno. Umjesto, u nedostatku inicijative, ideja, ambicije i projek(a)ta, makar kakve izvanredne dividendice za utjehu; tužna spoznaja da ju je umjesto dioničara konzumirao gazda Toza. Da sam Adrisov dioničar bio bih jako uzrujan. Blago rečeno. I nebiranim riječima pitao Upravu kad smo se to registrirali za kamatarsku djelatnost? Ipak, čujem da su i tamo osnovali Udrugu malih dioničara. Pa, dragi kolege i prijatelji, najiskrenije i iz sveg srca, želim Vam svu sreću i pamet ovog svijeta jer će Vam trebati. Iz drugih, nažalost i Vašeg iskustva, čini se da se nameće ne samo zaključak nego i nužna potreba proaktivnog pristupa u zaštiti vlasničkih i investicijskih interesa malih i manjinskih dioničara, bez obzira na formu kako to izveli. Jer pokazalo se da mirovinski fondovi nisu nikakva garancija i osigurač. Što je donekle i razumljivo jer ulažu i riskiraju tuđu lovu, a nitko ih ne pita za rezultate i odgovornost. S druge strane, mi to činimo sa svojom, a nikome od nas ne raste lova u vrtu između redova sa baburom i krastavcem. I moramo se pobrinuti da svi koji trebaju to jako dobro ne samo čuju, nego i zapamte i nauče. Ponavljam i podsjećam još jednom na svoju omiljenu protestantsku uzrečicu. Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći 🙂

Još je rečeno da se prošle godine iskoristila porezna olakšica, a pravi financijski efekat ovogodišnjih investicija se očekuje tek 2018. Prevedeno, to znači da iako će EBITDA biti značajno veća, čista dobit će realno i proporcionalno biti manja. Vidjet ćemo kako će se to odraziti na dividendu, ali ne bi trebalo biti prepreke da bude barem nešto veća nego ove godine. U svakom slučaju, u našim zahtjevima i traženjima bit ćemo vrlo realni, argumentirani i razumni. Kao i dosada uostalom.

Iako je toga bilo još, o financijskim stvarima bih ovdje stao. Logikom i slijedom najvažnije vijesti taj dio stavio sam na početak, ali više bih se zadržao na operativnim stvarima i samom biznisu. Jer svaki benefit, zarada i stvaranje nove vrijednosti u svom korijenu imaju dvije stvari: biznis i povjerenje. U ovom konkretnom slučaju na konkretnoj destinaciji, s biznis strane napravljen je preokret sa dvije na najmanje četiri zvjezdice. Prevedeno, gosti plaćaju 200-600 € po danu (prije 40-ak), nitko ne žali ni za jednim centom, uz potpunu izmjenu strukture gostiju. Uz dužno poštovanje, Česi i Poljaci kao dosadašnji najbrojniji gosti destinacije, ove cijene ni u snu ne mogu platiti. Kao ni Hrvati uostalom. Nažalost. Ali to je druga tema, a uzrok drugdje.

Što se povjerenja tiče, kao što je u izlaganju Uprave rečeno, Valamar je održao i održat će svoja obećanja. Dodao bi, kao što je Udruga održala i održat će svoja. A i problem dosadašnje komunikacijske insuficijencije između kontrolnih i ostalih dioničara, sasvim sigurno će se riješiti. U razgovoru sa jednim članom EPIC-a, rekao sam mu da dosada nismo imali gotovo nikakvu komunikaciju, da se to mora promijeniti i složili se da ju obostrano želimo. Dodao sam da komunikacija treba biti ne kao između dioničara, nego kao između vlasnika. Na njegovu opasku da nije siguran da je razumio što time želim reći, odgovorio sam i pojasnio da nam je stalo do firme jednako kao i EPIC-u.

O čemu se tu radi, u čemu je bit i koja je razlika? Uspostava najprije komunikacije, pa u kasnijoj fazi, stvarnog ne deklarativnog, povjerenja i poštovanja između dioničara, najteži je dio poslije kojeg sve drugo ide lakše. Komunikacija među dioničarima bazirana je i uvjetovana različitim interesima i investicijskim ciljevima, i zbog toga je često teška i konfliktna. Dodatni uteg je i nerazumijevanje temeljeno na stereotipima, čega je, priznajem, bilo i sa naše strane. EPIC-ovo nerazumijevanje malih dioničara, ne samo njihovog već kontrolnih i većinskih vlasnika općenito, proizlazi iz stereotipa i shvaćanja malih ulagača kao špekulanata kojima je na pameti samo cijena i dividenda, a za sve drugo ih, uključujući Društvo, nije ni najmanje briga. Istini za volju, nijedan stereotip nije sasvim netočan, ali sa naše strane dokazali smo i dokazivat ćemo da u našem slučaju ne vrijedi. Odmah na početku, kad nismo znali ni da ćemo kao Udruga opstati, svim dioničarima smo poručili da za kratkoročne ulagače ova Udruga nije. Nadalje, kad nismo mogli ni slutiti kamoli znati da se o takvom čemu uopće razmišlja ili nešto po tom pitanju radi, snažno smo zahtijevali da se firma ne konzervira i umota u staniol i etiketu, već pokrene i usmjeri prema snažnom i odvažnom investicijskom i razvojnom ciklusu. I na kraju, svake godine na skupštine dolazimo sve jači, sa sve većim udjelom u temeljnom kapitalu. Naravno da ova Udruga nije Prezidij vrhovnog sovjeta CK KP SSSR-a da bi mogla ljudima i članovima dekretom narediti da kupuju ili prodaju, i naravno da su članovi, najčešće iz životnih razloga, ponešto i prodavali; ali na ovu Skupštinu smo došli sa skoro dvostruko više glasačkih prava nego na prošlu. Tome je uzrok i fizičko povećanje broja članova, ali i reinvestiranje dividendi i daljnja kupnja, da ih tako nazovem, članova sa dužim stažem. Da su nam članovi kratkoročni ulagači i špekulanti, onda bi Udruga dolazila na skupštine sa manje glasačkih prava, zar ne? A da su članovi htjeli špekulirati, i za to su imali priliku. Razlika u cijeni između dviju skupština je najmanje 70%.

Nasuprot tome, vlasnička komunikacija trebala bi biti, možda ne toliko i uvijek lakša jer načini i sredstva mogu se razlikovati, ali konstruktivnija svakako da jer nam je cilj isti. Tada bi doista svi bili na istom brodu.

Konačno važne stvari. Bit ću nemaštovit, patetičan i euforičan, pa reći da je more nigdje čišće i bistrije, a pogled senzacionalan. Ratio i cinik u meni reći će da to mora nešto i koštati. Obzirom na novu strukturu gostiju, malo više od onoga u Brightonu ili Malmo-u. Pitao me drugi član EPIC-a što mislim jesmo li dobro potrošili pare? Rekoh da mi je teško reći jer sam zadnji put u Rapcu bio prije 20 godina. Onda me pitao je li se što promijenilo u tih 20 godina. Rekoh mu da je samo more ostalo isto. 🙂 Cijeli kompleks je raspršen na tri razine iznad obale tako da ni jedan objekt ne zaklanja pogled na more drugome, koji je najveća kvaliteta samog prostora i pozicije. Također, nijedan objekt svojom veličinom ne odskače od drugih, tako da ništa ne dominira, ne samo kompleksom nego i prostorom. Sve se uklapa i ništa nije prostorna šaka u oko. Tri zgrade nisu dovršene. Do iduće godine će biti. Super i efektna fora je lift kojim se iz restorana možete spustiti direktno do beach bara i plaže.

Kasnije kad sam se išao okupati u moru (a vrijeme i temperatura mora bili su savršeni), u prolazu mi je netko rekao da je morao raditi i dinamit da bi se napravila pristojna plaža i samo koliko-toliko komotan pristup moru. Slučajno nešto znam o toj “problematici” pa mogu reći da se to nije moglo raditi sa tonama eksploziva kao u crtićima, da sastavi, poravna i pobije sve živo osim Ptice Trkačice. Moralo se raditi suptilno i precizno, da se ne naruši statika, ne samo objekata nego i samog terena na kojem građevine i infrastruktura stoje. Poslije kupanja, kontemplirajući na suncu prije nego što ću zadrijemati, pali su mi na um oni navodno pametni i ugledni samozvani dušebrižnici koji zdvajaju nad resortizacijom, komercijalizacijom, narušavanjem baštine, našeg načina života i izumiranjem Mediterana kakav je negda bio…, samo još nisu spomenuli estradizaciju i turbofolklorizaciju. Kakvi su to pozeri i prodavači magle. Čak i da zanemarimo činjenicu da će nas stavljanje samo 1300 m obalnog pojasa u smislenu i ekonomski utemeljenu gospodarsku funkciju u konačnici koštati 100 milijuna €, koliko rada i znanja se moralo angažirati da bi se taj komadić prostora doslovno oteo od mora i kamena? Pogodite koga smo vidjeli ujutro na doručku? Najzloglasnijeg od tih bestidnika. Nisam mogao vjerovati, mislio sam da sanjam i da me sunčanica opalila. Nakon što je cijelu noć jeo i pio na naš račun. Za takve i doslovno vrijedi ona da pljuju u tanjur iz kojega jedu. 🙂

Političari na ovakvim događanjima predstavljaju mi osobitu napast za jetru. Tješi me jedino da ih na kraju sve odnese vrag. Bila ih je cijela bulumenta na otvaranju Isabelle, skupa sa svom svitom i paževima, pa ih je sve odnio vrag. Tako će i ove. Ovi su bili, ako ništa drugo, malo skromniji i diskretniji i nisu se trudili prisvojiti i ukrasti cijeli show za sebe. Počnimo sa županom o komu vam ne mogu ništa reći jer nisam zapamtio ne samo što je rekao, već ni kako se zove. Čovjek je toliko bezličan da mu se ni lica ne mogu sjetiti. Čovjek mi je jednostavno crna rupa u sjećanju. Bila su i dva gradonačelnika Labina, sadašnji i bivši. Što bi trebalo značiti da je proces trajao barem 5 godina, prije nego se došlo do stadija gradnje, za što nam je trebalo 7 mjeseci. Pitam se gospodo, u čemu je bio problem? Nije li moglo brže i prije?

Reći ću to ovako. Istočna obala i danas je siromašniji dio Istre, a iz povijesti znamo da je Labinština sve do 8o-tih godina bila rudarski, težački i doseljenički kraj u kojem život nikad nije bio lak. Bez rudnika ostalo je vrlo malo radnih mjesta, tako da je visok stupanj nezaposlenosti u Labinštini kroničan, a čak ni najbliža Pula nije baš blizu ako morate putovati na posao i s posla  na dnevnoj bazi. Dakle gospodo, niste li svojim radom i postupcima 5 godina predugo svojim sugrađanima i biračima uskraćivali priliku da rade u mjestu u kojem i žive? Ili uopće uđu u svijet rada? U resortu je 70% zaposlenih domicilno stanovništvo. Za razliku od ostalih destinacija u kojima poslujemo.

Što se ministra tiče, vjerojatno je na ovom društvenom i političkom pa i etičkom stupnju u kakvom RH jest, naivno i preoptimistično od bilo koga očekivati da nakon još jednog poreznog udara na sektor kaže recimo ovako nešto: “Gospodo, sve Vas jako volim, poštujem i cijenim, ali kao čovjek od i iz turizma ne mogu biti član Vlade koja ovakve mjere i poteze provodi i vuče, niti stranke koja ih podržava.” Kažem preoptimistično, ali sam se nadao da će ponešto reći o Zakonu o turističkom zemljištu. Nedavno je bio u UK i ondje se sastao sa svojim britanskim kolegom. Baš me zanima je li se raspitao i ponešto naučio o tzv. landlord modelu, koji je temelj običajnog prava, samim time i cijelog anglo-saksonskog prava. I možda razmislio da li je i kako primjenjiv ovdje. Landlordovi bi bile lokalne zajednice i država. Umjesto toga, slušali smo tiradu i megalomanska fantaziranja o dovlačenju stotina tisuća gostiju sa Dalekog Istoka preko Dubaija. Za informaciju ministru, oni već dolaze sami i bez ministrove pomoći i patronata. Nadalje, gdje ćemo ih smjestiti ako će sektor, umjesto da gradi i ulaže u nove i postojeće kapacitete još više akumulacije morati prosljeđivati u proračunsku žderačnicu novca hraneći uhljebničku mašineiju tipa HTZ i slične? I zadnje ali ne manje važno, tek smo se iskopali iz matrice i poslovnog modela auto destinacije i isključivo kupališnog i odmorišnog turizma, malo ublažili ne i riješili problem sezonalnosti, i jedva liznuli u prirodno emitivno tržište od 500 milijuna ljudi; a na našem najvećem emitivnom tržištu, udio Hrvatske u ukupnoj turističkoj potrošnji tog tržišta, mjeri se i izražava u promilima, ne u postocima. Zato bi ministar trebao smanjiti doživljaj. Ljudi će doći ili neće zbog onoga što im mogu ili ne mogu ponuditi ova zemlja, ljudi, destinacije, agencije, Valamar i ostale turističke kompanije. Sasvim sigurno neće doći zbog onoga što im mogu ponuditi Ministarstvo ili HTZ. Nitko od Ministarstva i HTZ ne očekuje niti treba usluge marketinga i tour operaterstva. I u jednom i u drugom skupi su i beznadno loši.

Pri kraju, izdvojeno iz izlaganja Uprave, dobri smo u hardware-u, na software-u imamo još dosta posla. Stoga se fokus operativnog poslovanja seli na smanjenje problema sezonalnosti, iskorak prema avio tržištima, i iznad svega, na obrazovanje i ulaganje u zaposlene, standard smještaja i unapređenje njihovih kompetencija i vještina, kako bi nam i usluga bila na istom ili višem nivou od nivoa smještaja i destinacija. Gledam tu djecu, kažem djecu jer su tek nešto stariji od moga sina, i vidim da im, osim iskustva i vještina, prije svega nedostaje samopouzdanja i samosvijesti. Kao da se osjećaju manje vrijednima jer rade u turizmu. Razumijem ih, jer je društvena percepcija i valuacija ne samo turizma kao sektora, nego rada, radne etike i etike općenito nakaradna i totalno izvrnuta. To se mora promijeniti jer je stanje toliko nenormalno, da ne bi bilo normalno da tako ostane i postane normalno. Valamar će, siguran sam, učiniti baš sve da poveća plaće, vještine, kompetencije, radne i ostale uvjete ljudima. Sa naše strane, mi dioničari ne samo da ćemo to podržati već i ohrabriti. Kao dioničarima, draže nam je da nam rastu troškovi rada nego troškovi kojekakvih nameta i rezervacija. A kao ljudi, nismo tako različiti. Svi mi naporno radimo, a mnogi od nas radili su i rade svakakve poslove. Ja sam u životu, između ostalog, prodavao paradajz na placu, radio na baušteli i bio izbacivač na opskurnim mjestima kakva jedva da možete zamisliti. Ima nas škverana, a jedan dioničar, i to vrlo jak, neko vrijeme je radio kao smetlar. Radeći i takve poslove, stekli smo imovinu koju danas imamo. Zato neka se ne srame ni sebe ni svoga rada. A mi, Društvo i dioničari, učinit ćemo baš sve da se u budućnosti svaki zaposlenik Valamara ponosi time što radi za Valamar. Barem jednako koliko se ponose buzdovani koji rade u Holdingu kod Bandića npr. Jer za aranžirati i dekorirati stol, pravilno poslužiti i servirati vino, ispeći steak ili tuna steak na pravu mjeru, napraviti koktel, biti na usluzi i udovoljiti čak i ekstravagantnim željama i molbama gostiju…, treba itekakve pameti, vještine i inteligencije. Za štopat vrijeme parkinga i kačiti uplatnice ispod brisača kad vrijeme prekorači, ne treba ti baš ništa osim veze da te zaposli u Holdingu. A ti balvani trenutno zarađuju više od recepcionera ili vještog i iskusnog konobara ili kuhara, i takve anomalije se moraju prije ili kasnije eliminirati. A dok se to ne dogodi, savjet starijeg i iskusnijeg. Manča je najbolji novac koji postoji. Nemate nikakvih troškova i ne morate ulagati ništa da biste ga povratili. Samo ste dobro radili svoj posao. 🙂  Dobar osjećaj i empatija koja s bakšom dolazi, nenovčani je bonus. 🙂

P.S

Kao i obično događaji me sustižu. Tekst sam počeo pisati u srijedu ili četvrtak, završavam ga evo u nedjelju debelo blizu ručka. Gore u tekstu sam povukao paralelu sa primjerom Adrisa, kao što sam to često činio i u mnogim tekstovima prije. U međuvremenu se dogodio primitivan, prepotentan i podcjenjivački nastup g. Vlahovića prema malim dioničarima na Adrisovoj Skupštini, samo zato jer su se usudili pitati njegovo veličanstvo zašto je ubacio milijardu kuna u Agrokorovu crnu rupu. G. Vlahoviću, sram Vas bilo!!! I ovim putem Vam, iskreno i od srca, čestitam na uspješno i autentično primijenjenom balkanskom poslovnom modelu i odnosu prema malim i manjinskim dioničarima. A Balkan nije samo geografski pojam ili opisna imenica nečijih manira i ponašanja. Balkan je prije svega stanje uma, čija je jedna od najvažnijih karakteristika prijezir i omalovažavanje tuđe imovine, vlasništva, prava i mišljenja.

Ovdje ću se zaustaviti budući da nisam dioničar Adrisa, iako mnogi naši članovi jesu. I iako imam mišljenje o svemu što se tamo dogodilo i događa, zbog čega, uostalom, već dugo nisam Adrisov dioničar. Htio sam reći kako smo sa EPIC-om u stvari dobro prošli. Iako smo imali jako loših i teških trenutaka s njima, toliko loših da smo, u frustraciji, i mi prešli granicu i išli sa preoštrom retorikom; čak ni tada niti jednom rječju, nisu si dopustili da nas omalovažavaju, kao što je g. Vlahović omalovažio Adrisove dioničare. I to je, u poslovnom smislu a i općenito, ključna razlika između svijeta i Hrvatske. Ako hoćete, i između Europe i Balkana.

A volio bih da nešto i naučimo iz Adrisovog primjera, kao što smo naučili iz Agrokorovog. Već dugo, možda ne dovoljno jasno i artikulirano, ukazujemo na važnost i nužnost odmaka prema zapadnim standardima upravljanja, gdje je distinkcija između vlasništva i upravljanja puno čvršća i stroža. Na Adrisu vidimo koliko povezanost upravljanja i vlasništva može biti opasna ne samo po dioničare, nego i po samo Društvo.

Toliko. Odmorite, uživajte, kupajte se. Zaslužili smo. 🙂

S poštovanjem,
Dejan Rnjak

SKUPŠTINA 2017. – IZVJEŠTAJ

Poštovani članovi, podržavatelji, dioničari!

Kao što smo i obećali, evo izvještaja sa Skupštine, najkraće što je moguće. Pogrešno bi bilo reći da je rasprava bila kvalitetna jer smo gotovo isključivo mi uzimali riječ. Preciznije bi bilo reći da je Skupština bila kvalitetna i argumentirana, nekonfliktna kao nikada dosada, što smatramo velikim postignućem, našim i Društva. Raspravu smo iskoristili kako bi iznijeli naše velikim dijelom već poznate i objelodanjene stavove, svjesni činjenice da je (na žalost) Skupština još uvijek jedini formalni kanal na kojem ih možemo iznijeti i službeno. Sa svoje strane volio bih da sam ih prezentirao malo sigurnije i fokusiranije no, bez obzira na izvedbu i umjetnički dojam, smatramo da smo uspjeli prenijeti ključne poruke Udruge, te da su ih jako dobro čuli svi koji su i trebali. Za sve prijedloge odluka glasali smo za, osim po 3. točci dnevnog reda (izbor članova NO), gdje smo se suzdržali. Što se Udruge tiče, možemo tvrditi i potvrditi da je ova Skupština, nakon tri godine rada, bila mjesto naše konačne emancipacije i afirmacije. Zahvaljujući Vama članovima i podržavateljima i povjerenju koje ste nam dali, iskristalizirali smo se kao treća dionička grupacija po snazi i učešću u temeljnom kapitalu, jača od fondovske i investicijske industrije ukljućujući i OMF-ove. U skladu s tom činjenicom i realnošću, u budućnosti očekujemo i podrazumijevamo višu razinu komunikacije od strane kontrolnog vlasnika, te uključivanje u procese u Društvu i njegova tijela. Takvo postupanje bilo bi poželjno i u skladu sa dobrim poslovnim običajima i uzancama, te najboljom internacionalnom korporativnom praksom. Ne bi nas se smjelo ignorirati.

Na ovu Skupštinu izašli smo (uključujući i članove prisutne na Skupštini) sa 4,3 milijuna dionica i glasačkih prava. Prisutno na Skupštini bilo je 75 milijuna dionica i glasaških prava, što će reći da smo zastupali 5,73% temeljnog kapitala prisutnog na Skupštini, te 3,47% ukupnog temeljnog kapitala. Moramo reći da nam je zbog zakašnjenja prispijeća punomoći, nama i u Društvo, propalo oko 600 000 glasačkih prava. Tako da objektivno i argumentirano možemo reći i tvrditi da u svakom trenutku predstavljamo i zastupamo barem 4% temeljnog kapitala. Podsjećamo da smo prošle godine (ako me sjećanje ne vara), na Skupštinu izašli sa 2,2 milijuna dionica, ili prevedeno, sa 1,8% temeljnog kapitala. U svjetlu tih činjenica, naš cilj o dostizanju 5% temeljnog kapitala organiziranog i zastupljenog kroz Udrugu, čini se realnim i dostižnim već do iduće Skupštine. Da pojasnimo, 5% temeljnog kapitala daje nam u ruke alat, najiskrenije se nadajući da ga nikad nećemo morati koristiti, kojim možemo predlagati točke dnevnog reda na skupštinama, te tražiti sazivanje i održavanje izvanrednih skupština.

Za uvod toliko, sada o samoj Skupštini i raspravi.

Pod točkom 1a nismo raspravljali i odluku smo prihvatili u predloženom obliku, svjesni da je veliki dio dobiti i likvidnosti općenito, već upogonjen u investicijski ciklus definiran Strategijom. Mogli smo možda formalno i proceduralno cjepidlačiti, pa reći da nas se prije toga trebalo pitati da li se sa time slažemo. Ali tada bi bili nedosljedni i sami sebi proturiječili, budući smo se još prije dvije godine izjasnili za snažan investicijski ciklus, koji će proizvesti novu vrijednost i rezultirati kvalitativnim poslovnim iskorakom Društva. Svejedno, na tu činjenicu smo podsjetili, istaknuvši kako smo tada postupili nekonvencionalno i atipično, potpuno različito od prakse sličnih udruga i dioničarskih grupacija. I time dokazali kako shvaćamo i razumijemo da je daljnji razvoj i napredak Društva, najbolji i jedini put za ostvarenje i naših investicijskih interesa i ciljeva.

Nakon, već tradicionalnih i hvale vrijednih, vrlo temeljitih ne samo izvješća nego i prezentacija poslovnih i financijskih rezultata od strane oba člana Uprave; u tom dijelu Skupštine pod točkom 1b, iznijeli smo najveći dio stavova i argumenata Udruge.

Najprije smo apostrofirali rezultat od 126 dana pune popunjenosti. Iako smo napredovali sa prošlogodišnjih 119 dana, taj podatak pokazuje da nam je sezonalnost i dalje ključno obilježje i problem poslovanja. I da se po tom pitanju mora nešto učiniti. Sezonalnost je veliki problem gledano i iz pozicije upravljanja ljudskim resursima. Jednostavno rečeno, imat ćemo još i veći problem sa radnom snagom, ako taj problem ne počnemo rješavati. Slabije plaćenoj radnoj snazi nećemo moći osigurati dovoljno posla, a bolje plaćenu nećemo moći zadržati jer će drugdje moći dobiti bolje uvjete. Bez toga će sve mjere i ulaganja u edukaciju i uvjeta smještaja zaposlenih biti uzalud. Predsjednik Uprave se složio sa nama, rekao da su svjesni problema i da se radi na otklanjaju. Završno smo replicirali da će taj rezultat biti jedan od glavnih parametara koji ćemo pratiti i po njemu evaluirati rad Uprave. Zauzvrat, istupili smo sa nekonvencionalnim stavom da bi se u ime toga na neko vrijeme zadovoljili i sa postotno manjim EBITDA. Slikovito rečeno, bili bi zadovoljni i sa EBITDA od 28-30%, kad bi u novcima iznosio recimo 700 mil. kn. Zadovoljniji nego da je postotno 35%, a u novcima “samo” 600 mil. kn.

Upozorili smo na preveliku ovisnost o bliskim i tradicionalno emitivnim tržištima. Trenutno smo dominantno pozicionirani kao auto destinacija, to sobom nosi prilično velike rizike što smo mogli nedavno vidjeti na krizi u propusnosti granica. Zaključno, jako smo dobri u upravljanju financijama i rizicima, planiranju i provedbi akvizicija i investicija. Posebno investicija koje realiziramo nevjerojatnom brzinom i efikasnošću. U dijelu popunjenosti i disperzije poslovanja na druga i nama nova emitivna tržišta moramo postati bolji. A partnerstvo sa TUI-em u inicijalnom punjenju kapaciteta u Rapcu gostima iz UK i Skandinavije, pravi je korak u tom pravcu.

Budući je kupovinu i upravljanje trezorskim dionicama Uprava uključila u prezentaciju poslovnih i financijskih rezultata, to smo “zloupotrijebili” da o toj problematici iskažemo svoj stav i na ovoj i na 5. točci dnevnog reda (Isplata dividende) Podsjetili smo da smo na Skupštini 2015. donijeli odluku kojom dopuštamo kupnju do 10% vlastitih dionica. Trenutno smo jako daleko od toga (možda 1,5%), ponajviše zato jer smo ga “očerupali” prošle godine. Izrazili smo stav da postoje bolji i svrsishodniji načini upotrebe trezorskih dionica. Predložili smo da se njima pokuša “Imperijal” integrirati u “Valamar”. Naime, osim AZ OMF-a koji nam je bio partner prilikom akvizicije “Imperijala”, još dva ili tri fonda su izložena u dioničkoj strukturi oba Društva. Uz ogradu da ne raspolažemo relevantnim informacijama, ne vidimo nijedan razlog zašto se integracija ne bi napravila zamjenom “Imperijalovih” dionica trezorskim dionicama “Valamara”.

Poučeni “Agrokorovim” primjerom i pušući na hladno, upozorili smo na dug, te još više na potrebu procjene oportuniteta i svrsishodnosti daljnjeg financiranja razvoja isključivo dugom, kao što smo to činili dosada. Naravno tu svaka sličnost sa “Agrokorom” prestaje. Podatke izvlačim po sjećanju pa ih ne uzimajte zdravo za gotovo; prosječna ročnost kredita nam je 7 godina, prosječna kamata ispod 2,4%, uz prosječne kreditne obaveze od 120 milijuna kn godišnje, što čini oko 7% očekivanog ovogodišnjeg prihoda. Dobili smo uvjeravanje CFO-a, u što nemamo razloga ne vjerovati jer je lako provjerljivo, da se dugom upravlja u skladu sa stručnim i internim limitima zaduženosti. I naglasio da su interni limiti manji od stručnih. Ipak, smatramo da daljni razvoj dugom u ovoj fazi razvoja i stupnju zaduženosti ima barem dvije mane. Osim što može postati opasan ukoliko se iz bilo kojeg razloga poremeti cash flow, približavanjem limitima duga usporava se razvoj Društva. Opet uz ogradu da samo znamo planirani iznos (ne i konkretne planove i projekte) za razvoj i samo do 2020., ali ne i planove i ambicije nakon toga; smatramo razumnim i odgovornim razmotriti i pripremiti mogućnosti i alternative financiranja daljnjeg razvoja Društva prikupljanjem kapitala na domaćim i stranim tržištima. Uostalom, tržišta kapitala tomu i služe.

Na kraju rasprave prije nego smo glasali za razrješnice i Upravi i NO, blago i diskretno ipak smo pokudili NO jer se zadovoljio samo suhoparnim priopćenjem. Mislimo da dioničari koji su si dali truda da prisustvuju i raspravljaju na Skupštini, ipak zaslužuju par detalja, informacija i rečenica više. Ako ništa drugo iz kurtoazije.

Tražili smo način i priliku kako u raspravu kamuflirati Porez na nekretnine koji nas sigurno čeka iduće godine, razmijeniti mišljenja i reći par riječi o tome. Naime, niti je bio točka dnevnog reda, niti se odnosi na prošlogodišnje poslovanje, pa nam ne bi bilo dopušteno raspravljati o tome. Nismo uspjeli, pa ćemo ovdje iznijeti naš stav. Poučeni dosadašnjim žalosnim iskustvima, nije za očekivati da ćemo proći dobro. Jedino se možemo nadati da ćemo proći loše najmanje što je moguće. Predlažemo da Uprava i stručne službe Društva prouče EU praksu oprezivanja turističkih nekretnina, te ukoliko je povoljnija od onoga što će nam državne i fiskalne vlasti željeti nametnuti; svu argumentaciju i aktivnosti po tom pitanju, samostalne i u suradnji i koordinaciji sa drugim turističkim društvima i sektorskim udrugama, prilagode tome. Smatramo da prema drugoj strani ne treba ići sa maksimalističkim stavovima i zahtjevima, s gotovo nikakvim izgledima da budu prihvaćeni i usvojeni. Pozivanje na EU legislativu i praksu, iako mala, uvijek je najbolja šansa.

Kao što je gore već rečeno, točka 3. o (re)izboru članova NO, jedina je na kojoj smo ostali suzdržani. Mogli smo si to priuštiti, znajući da Statut Društva dopušta zamjene članova NO kroz cijelo vrijeme mandatnog razdoblja. A u raspravi smo htjeli iznijeti stavove načelne prirode. I ovdje sam se poslužio “Agrokorovim” primjerom, tj. onoga što se dogodilo u “Ledu”. Tamo su kroz NO inicijalno, a obzirom na vlasničku strukturu posljedično i kroz Skupštinu, prolazile po Društvo strašno štetne odluke. Prije nego nastavimo, podsjetimo koja je temeljna funkcija i uloga NO. Osim kontrole poslovanja i upravljanja, i donošenje odluka u najboljem interesu Društva; bilo onih iz vlastitog djelokruga i nadležnosti, bilo onih koje kao transmisija prosljeđuje Skupštini na usvajanje ili odbacivanje. U “Ledu” je većinski vlasnik godinama svu dobit Društva isplaćivao kroz dividendu. Vjerojatno u dogovoru sa OMF-ovima, kao kompenzaciju za sredstva dobivena dokapitalizacijom “Leda”. Ta sredstva, na ovaj ili onaj način, su iskorištena za kreditiranje matice, otuda i proizlazi činjenica da “Ledo” ima 1,2 mlrd. kn danih zajmova “Agrokoru”. Kao da ni to nije bilo dovoljno, pa se “Ledo” opteretilo jamstvima za 2 mlrd. kn kredita danih direktno “Agrokoru”. Što se mirovinaca tiče, vjerojatno se nisu nadali da će doći do sloma, pa se samo jedan osigurao kolateralima i odštetnim klauzulama. Ostali su kao razbijena vojska, panično i u neredu bježali van kad je “Agrokor” kolabrirao. Dakle, što možemo zaključiti? Većinski vlasnik je bio lojalan matici, a mirovinci matičnim kućama tj. bankama. Tko je bio lojalan “Ledu”?

U nastavku smo upozorili na činjenicu da su neki članovi našeg NO, ujedno članovi NO-a u drugim društvima. Ukoliko bi došlo do poslovnog odnosa među društvima, došlo bi do kolizije interesa među društvima i konflikta lojalnosti člana NO u oba društva. I pitanja kojem Društvu bi bio lojalan čovjek koji je član NO-a u oba društva?

Rekli smo kako trenutni sastav NO nedovoljno reflektira vlasničku strukturu Društva, te da je u njemu trenutno zastupljeno svega 52% temeljnog kapitala. Još smo rekli i da mislimo kako NO treba biti ekskluzivno vlasničko tijelo koje bi trebalo djelovati dvosmjerno. Prema Upravi zadajući joj strateške smjernice i obavljati svoju kontrolnu funkciju, ne ulazeći pritom u dnevno poslovanje. Prema Skupštini filtrirajući prijedloge Uprave Skupštini, te i sam u najboljem interesu Društva predlagati odluke koje ne smiju biti na štetu ostalih dioničara. Uključivanjem više temeljnog kapitala u rad NO, ponešto bi se izgubilo na brzini donošenja odluka, ali bi se dobilo na njihovoj kvaliteti i konsenzualnosti. I više bi dioničarskih grupacija dobilo priliku da sudjeluje u procesima donošenja odluka, preuzimajući i odgovornost za njih. Ne kao sada, kada odluke samo mogu prihvatiti ili ih neuspješno pokušati odbaciti na Skupštini. Trenutno u NO imamo tzv. ekspertne članove. Reorganizacija i redefinicija NO kao isključivo vlasničkog tijela ne znači odricanje od usluga tih članova. Naravno da Društvo treba njihov rad i stručnost. Njihov rad samo bi se preselio u stručna tijela pri NO-u, koja već postoje i djeluju.

Obzirom na trenutnu vlasničku strukturu, u NO bi trebao biti jedan predstavnik malih dioničara tj. Udruge, i jedan predstavnik fondova. Koji ne bi trebao biti iz redova OMF-ova jer se na ovoj dionici i Društvu (još) nisu iskazali i dokazali. Trenutno bi to mogao biti samo Kapitalni fond (mirovinsko društvo u državnom vlasništvu u top 10) ili OTP Invest (značajno izložen obzirom na ukupnu mu imovinu).

O raspravi toliko, a imam potrebu sa par rečenica pojasniti stvar članovima i dioničarima. Ovdje se ne radi o tome da bi netko iz Udruge (najvjerojatnije čak ne bih ulazio ja), ušao u NO i osigurao si sinekuru i izdašnu naknadu. Iako bi nam dobro došla, jer se ne bi više toliko patili sa financiranjem Udruge. Radi se o tome da smo jako napredovali i postali ozbiljna i etablirana dioničarska grupacija, brojna kako po udjelu u temeljnom kapitalu još više i važnije brojnošću članova i podržavatelja. Jači smo i brojniji od cijele fondovske industrije, možda i financijske ukupno. Ako još nismo, bit ćemo. A unatoč (još uvijek nažalost) našim organizacijskim slabostima, svejedno smo bolje organizirani od fondova. Budući smo tako narasli, imati u NO treću najveću dioničku grupaciju jednostavo je stvar korporativne kulture kojom se transparentnost podiže na višu razinu. Ulaskom u NO mi mali dioničari dobili bi upućenost u važne poslovne procese, i dobili bi mogućnost reagirati ukoliko bi nešto krenulo po zlu, bilo po Društvo bilo po male dioničare. Imamo i dodatnu specifičnost. Svim dionicima u Društvu, interes Društva gotovo je identičan njihovom interesu. Kod nas je naš interes potpuno identičan interesu Društva. Jer kada stvari krenu loše, prvi i najviše stradaju mali dioničari jer nemaju mogućnost utjecati na procese koji su doveli do štete i loših ishoda. Mogu se samo nadati da će sve proći dobro. I tu je kvaka 22. Mogućnost utjecaja na procese naš je dodatni osigurač. A imamo i dodatni zakonski. Svaki član NO, za štetu učinjenu Društvu i dioničarima odgovara svom svojom imovinom.

I za kraj dividenda. Drago nam je da smo napustili politiku 5 lipa više. Naravno da nismo tako rekli. Rekli smo da svi možemo biti jako ponosni jer usred impozantnog investicijskog ciklusa, još imamo snage za isplatu izdašne i nikad bolje dividende. Pozdravili smo prijedlog isplate dijela dividende u dionicama kao kvalitetan i balansiran, bez obzira na razlog. Zbog naših prošlogodišnjih povika ili zbog toga jer smo trezor ispraznili prošle godine. Nismo izdržali da malo ne ugrizemo. Ponovili smo da smo članovima koji dio ili cijelu dividendu kane reinvestirati, preporučili da iskoriste ovu mogućnost i tako pomognu i ostave više likvidnosti Društvu.

I to je to. Hvala Vam svima od srca, što ste pomogli da postanemo ovako jaki i dobri. Nagodinu ćemo biti još bolji, naravno i opet uz Vašu pomoć i povjerenje. Sretno sa dividendom i nemojte sve potrošiti na istom mjestu. Osim ako ne reinvestirate….

S poštovanjem,
Dejan Rnjak

Odluke s održane Glavne skupštine dioničara + zahtjev za isplatu dividende u dionicama

Donosimo službeni link na odluke s Glavne skupštine VALAMAR RIVIERA d.d.

VAŽNO!
Informacije za dioničare koji žele 1/4 dividende primiti u dionicama:

Dioničarima Društva koji to žele četvrtina pripadajuće dividende može biti isplaćena u pravima – dionicama Društva. Pisana, vlastoručno potpisana izjava dioničara koji žele isplatu četvrtine dividende u pravima – dionicama Društva, mora prispjeti Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. najkasnije do 24. svibnja 2017. godine.

Obrazac izjave dioničari Društva mogu preuzeti na internetskoj stranici Društva (www.valamar-riviera.com).

Dioničarima koji ne daju izjavu da žele isplatu četvrtine dividende u pravima – dionicama ili čija izjava ne prispije Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. do 24. svibnja 2017. godine dividenda će biti isplaćena u novcu.

Udruga preporuča članovima isplatu 25% dividende u dionicama:

Štoviše, budući je prijedlog, za razliku od prošle godine, sada fer, realan i transparentan; preporuka Udruge članovima i dioničarima koji dividendu, cijelu ili dijelom, namjeravaju reinvestirati, jest da iskoriste mogućnost isplate 25% dividende u dionicama, a ostatak koliko žele dokupe na Burzi, te tako pomognu Društvu. Naime, kupnja na Burzi neutralna je za keš poziciju Društva. Nasuprot tomu, na ovaj način svaki dioničar koji dividendu reinvestira, u prilici je pomoći Društvu da zadrži više gotovine koja mu treba za razvoj i investicije. A 25% je odličan balans (također za razliku od prošle godine) jer time Društvo istovremeno zadržava više gotovine, a da pritom ne “čerupa” trezor do kraja.

(preuzeto sa: Stavovi Udruge na dnevni red i prijedloge odluka skupštine)