VALAMAR’S INVESTORS DAY 2017. – IZVJEŠTAJ

Pozdrav svima!

Opet malo kasnim, ali ovaj put doista zbog obaveza nisam stigao ranije. Ne zbog lijenosti i komocije kao prije. 🙂

Na samom eventu malo smo zarakijali, nije da nismo jer je party bio odličan i najbolji dosada, ali bogami nismo ni ljenčarili već smo obavili neke korisne razgovore, upoznali ljude i dioničare koje nismo dosad, koje ovim putem i pozdravljam, i stekli nove kontakte.

Najvažnija vijest. Ide revaluacija!!! A to je rečeno otprilike ovako. U Upravi i Društvu su svjesni da je imovina poduzeća vjerojatno podcijenjena. Stoga se razmatra i procjenjuje najpogodniji trenutak kada će se revaluacija napraviti. Mi u Udruzi tu najavu tumačimo i stavljamo u kontekst uvođenja Poreza na nekretnine koji stupa na snagu početkom iduće godine, ako ne bude opet neke odgode, za što je vjerojatnost gotovo nikakva. Vjerojatno će se pričekati još koji mjesec kako bi se vidjeli efekti i praksa primjene. Naša očekivanja i procjena je da će se revaluacija objelodaniti u ovo doba iduće godine, a najkasnije do kraja 2018. Jest, čini se dugo, ali sjetimo se koliko je dugo već tražimo i zazivamo, tako da još ovih godinu ili godinu i pol ne predstavlja ništa. A na kraju, životna i poslovna realnost ionako i uvijek napravi svoje. To vam je kao kad kupite polovni auto. Možete u ugovor staviti cijenu koju hoćete, kad odete platiti porez, u poreznoj vam ga svejedno odrežu po njihovim tablicama i procjeni. S druge strane, budući je Društvo usred investicijskog ciklusa, korisno je imati adekvatno i realno evaluiranu imovinu i čistu bilancu. Time sami sebi pomažemo u pregovorima sa kreditorima, što će vrlo vjerojatno rezultirati ugovaranjem još boljih uvjeta i naravno kamata. U svakom slučaju, ovo je zadnji metar na putu do pune transparentnosti Društva. Zapravo predzadnji. Zadnji će biti kada Udruga uđe u NO.

Imamo i po prvi puta jasno izraženu i iskazanu namjeru i politiku upravljanja i korištenja trezorskim dionicama. Rečeno je da Društvu ni u kom slučaju nije namjera niti u cilju kupnjom parirati i konkurirati postojećim i novim investitorima. Namjera i cilj Društva je, postojeće i novostečene, vlastite dionice koristiti za swap tj. zamjene dionica u eventualnim i mogućim novim akvizicijama.

Što se duga tiče, on se drži pod kontrolom i upravljivim (EBITDA x 2,7). Ispod je naših internih limita i daleko ispod bankarskih parametara kojima procjenjuju rizike i opasnost daljnjeg zaduživanja, tj. odobravanja novih kredita. Rezultat je da svi žele raditi sa nama uz sve povoljnije uvjete i kamate. Jedino mi/nam nije jasno kako to da žele investirati u Valamarov dug, a ne žele u equity. Realno, to nije naš problem, a bilo bi nam drago da je samo problem OMF-ova i njihovih matica i vlasnika. Problem će eksplodirati onoga trenutka kad za otprilike pet godina krenu prve znatnije isplate mirovina iz drugog stupa. Tada će se ispostaviti ne samo da se nije zaradilo za mirovine, već se spalilo na Agrokoru i drugdje nezamislive količine novaca. Kolike, to još ne zna ni vidoviti Milan. Sve će se kotrljati dok stižu redovne mirovinske doznake kojima će se prikrivati i zatrpavati crne rupe. Kada zbog isplata mirovina nestane cash goriva i municije za nova zatrpavanja i kamuflaže, tada će se, kao i sada, govoriti da su svi sve znali, a nitko nije ni za što kriv ni odgovoran. I izmišljati nakaradni zakoni i rješenja sa super hedge fondovima.

Kad već pišem o tim stvarima, sad nam je još više drago što smo onomad graknuli na Upravu jer su držali višak love na depozitima uz kamatu od 3,5% i još se time hvalili, umjesto da ju ulože i oplemene sa 35% EBITDA. A to je bilo vrlo benigno, u odnosu na šok koji su morali preživjeti npr. Adrisovi dioničari nedavno. Umjesto, u nedostatku inicijative, ideja, ambicije i projek(a)ta, makar kakve izvanredne dividendice za utjehu; tužna spoznaja da ju je umjesto dioničara konzumirao gazda Toza. Da sam Adrisov dioničar bio bih jako uzrujan. Blago rečeno. I nebiranim riječima pitao Upravu kad smo se to registrirali za kamatarsku djelatnost? Ipak, čujem da su i tamo osnovali Udrugu malih dioničara. Pa, dragi kolege i prijatelji, najiskrenije i iz sveg srca, želim Vam svu sreću i pamet ovog svijeta jer će Vam trebati. Iz drugih, nažalost i Vašeg iskustva, čini se da se nameće ne samo zaključak nego i nužna potreba proaktivnog pristupa u zaštiti vlasničkih i investicijskih interesa malih i manjinskih dioničara, bez obzira na formu kako to izveli. Jer pokazalo se da mirovinski fondovi nisu nikakva garancija i osigurač. Što je donekle i razumljivo jer ulažu i riskiraju tuđu lovu, a nitko ih ne pita za rezultate i odgovornost. S druge strane, mi to činimo sa svojom, a nikome od nas ne raste lova u vrtu između redova sa baburom i krastavcem. I moramo se pobrinuti da svi koji trebaju to jako dobro ne samo čuju, nego i zapamte i nauče. Ponavljam i podsjećam još jednom na svoju omiljenu protestantsku uzrečicu. Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći 🙂

Još je rečeno da se prošle godine iskoristila porezna olakšica, a pravi financijski efekat ovogodišnjih investicija se očekuje tek 2018. Prevedeno, to znači da iako će EBITDA biti značajno veća, čista dobit će realno i proporcionalno biti manja. Vidjet ćemo kako će se to odraziti na dividendu, ali ne bi trebalo biti prepreke da bude barem nešto veća nego ove godine. U svakom slučaju, u našim zahtjevima i traženjima bit ćemo vrlo realni, argumentirani i razumni. Kao i dosada uostalom.

Iako je toga bilo još, o financijskim stvarima bih ovdje stao. Logikom i slijedom najvažnije vijesti taj dio stavio sam na početak, ali više bih se zadržao na operativnim stvarima i samom biznisu. Jer svaki benefit, zarada i stvaranje nove vrijednosti u svom korijenu imaju dvije stvari: biznis i povjerenje. U ovom konkretnom slučaju na konkretnoj destinaciji, s biznis strane napravljen je preokret sa dvije na najmanje četiri zvjezdice. Prevedeno, gosti plaćaju 200-600 € po danu (prije 40-ak), nitko ne žali ni za jednim centom, uz potpunu izmjenu strukture gostiju. Uz dužno poštovanje, Česi i Poljaci kao dosadašnji najbrojniji gosti destinacije, ove cijene ni u snu ne mogu platiti. Kao ni Hrvati uostalom. Nažalost. Ali to je druga tema, a uzrok drugdje.

Što se povjerenja tiče, kao što je u izlaganju Uprave rečeno, Valamar je održao i održat će svoja obećanja. Dodao bi, kao što je Udruga održala i održat će svoja. A i problem dosadašnje komunikacijske insuficijencije između kontrolnih i ostalih dioničara, sasvim sigurno će se riješiti. U razgovoru sa jednim članom EPIC-a, rekao sam mu da dosada nismo imali gotovo nikakvu komunikaciju, da se to mora promijeniti i složili se da ju obostrano želimo. Dodao sam da komunikacija treba biti ne kao između dioničara, nego kao između vlasnika. Na njegovu opasku da nije siguran da je razumio što time želim reći, odgovorio sam i pojasnio da nam je stalo do firme jednako kao i EPIC-u.

O čemu se tu radi, u čemu je bit i koja je razlika? Uspostava najprije komunikacije, pa u kasnijoj fazi, stvarnog ne deklarativnog, povjerenja i poštovanja između dioničara, najteži je dio poslije kojeg sve drugo ide lakše. Komunikacija među dioničarima bazirana je i uvjetovana različitim interesima i investicijskim ciljevima, i zbog toga je često teška i konfliktna. Dodatni uteg je i nerazumijevanje temeljeno na stereotipima, čega je, priznajem, bilo i sa naše strane. EPIC-ovo nerazumijevanje malih dioničara, ne samo njihovog već kontrolnih i većinskih vlasnika općenito, proizlazi iz stereotipa i shvaćanja malih ulagača kao špekulanata kojima je na pameti samo cijena i dividenda, a za sve drugo ih, uključujući Društvo, nije ni najmanje briga. Istini za volju, nijedan stereotip nije sasvim netočan, ali sa naše strane dokazali smo i dokazivat ćemo da u našem slučaju ne vrijedi. Odmah na početku, kad nismo znali ni da ćemo kao Udruga opstati, svim dioničarima smo poručili da za kratkoročne ulagače ova Udruga nije. Nadalje, kad nismo mogli ni slutiti kamoli znati da se o takvom čemu uopće razmišlja ili nešto po tom pitanju radi, snažno smo zahtijevali da se firma ne konzervira i umota u staniol i etiketu, već pokrene i usmjeri prema snažnom i odvažnom investicijskom i razvojnom ciklusu. I na kraju, svake godine na skupštine dolazimo sve jači, sa sve većim udjelom u temeljnom kapitalu. Naravno da ova Udruga nije Prezidij vrhovnog sovjeta CK KP SSSR-a da bi mogla ljudima i članovima dekretom narediti da kupuju ili prodaju, i naravno da su članovi, najčešće iz životnih razloga, ponešto i prodavali; ali na ovu Skupštinu smo došli sa skoro dvostruko više glasačkih prava nego na prošlu. Tome je uzrok i fizičko povećanje broja članova, ali i reinvestiranje dividendi i daljnja kupnja, da ih tako nazovem, članova sa dužim stažem. Da su nam članovi kratkoročni ulagači i špekulanti, onda bi Udruga dolazila na skupštine sa manje glasačkih prava, zar ne? A da su članovi htjeli špekulirati, i za to su imali priliku. Razlika u cijeni između dviju skupština je najmanje 70%.

Nasuprot tome, vlasnička komunikacija trebala bi biti, možda ne toliko i uvijek lakša jer načini i sredstva mogu se razlikovati, ali konstruktivnija svakako da jer nam je cilj isti. Tada bi doista svi bili na istom brodu.

Konačno važne stvari. Bit ću nemaštovit, patetičan i euforičan, pa reći da je more nigdje čišće i bistrije, a pogled senzacionalan. Ratio i cinik u meni reći će da to mora nešto i koštati. Obzirom na novu strukturu gostiju, malo više od onoga u Brightonu ili Malmo-u. Pitao me drugi član EPIC-a što mislim jesmo li dobro potrošili pare? Rekoh da mi je teško reći jer sam zadnji put u Rapcu bio prije 20 godina. Onda me pitao je li se što promijenilo u tih 20 godina. Rekoh mu da je samo more ostalo isto. 🙂 Cijeli kompleks je raspršen na tri razine iznad obale tako da ni jedan objekt ne zaklanja pogled na more drugome, koji je najveća kvaliteta samog prostora i pozicije. Također, nijedan objekt svojom veličinom ne odskače od drugih, tako da ništa ne dominira, ne samo kompleksom nego i prostorom. Sve se uklapa i ništa nije prostorna šaka u oko. Tri zgrade nisu dovršene. Do iduće godine će biti. Super i efektna fora je lift kojim se iz restorana možete spustiti direktno do beach bara i plaže.

Kasnije kad sam se išao okupati u moru (a vrijeme i temperatura mora bili su savršeni), u prolazu mi je netko rekao da je morao raditi i dinamit da bi se napravila pristojna plaža i samo koliko-toliko komotan pristup moru. Slučajno nešto znam o toj “problematici” pa mogu reći da se to nije moglo raditi sa tonama eksploziva kao u crtićima, da sastavi, poravna i pobije sve živo osim Ptice Trkačice. Moralo se raditi suptilno i precizno, da se ne naruši statika, ne samo objekata nego i samog terena na kojem građevine i infrastruktura stoje. Poslije kupanja, kontemplirajući na suncu prije nego što ću zadrijemati, pali su mi na um oni navodno pametni i ugledni samozvani dušebrižnici koji zdvajaju nad resortizacijom, komercijalizacijom, narušavanjem baštine, našeg načina života i izumiranjem Mediterana kakav je negda bio…, samo još nisu spomenuli estradizaciju i turbofolklorizaciju. Kakvi su to pozeri i prodavači magle. Čak i da zanemarimo činjenicu da će nas stavljanje samo 1300 m obalnog pojasa u smislenu i ekonomski utemeljenu gospodarsku funkciju u konačnici koštati 100 milijuna €, koliko rada i znanja se moralo angažirati da bi se taj komadić prostora doslovno oteo od mora i kamena? Pogodite koga smo vidjeli ujutro na doručku? Najzloglasnijeg od tih bestidnika. Nisam mogao vjerovati, mislio sam da sanjam i da me sunčanica opalila. Nakon što je cijelu noć jeo i pio na naš račun. Za takve i doslovno vrijedi ona da pljuju u tanjur iz kojega jedu. 🙂

Političari na ovakvim događanjima predstavljaju mi osobitu napast za jetru. Tješi me jedino da ih na kraju sve odnese vrag. Bila ih je cijela bulumenta na otvaranju Isabelle, skupa sa svom svitom i paževima, pa ih je sve odnio vrag. Tako će i ove. Ovi su bili, ako ništa drugo, malo skromniji i diskretniji i nisu se trudili prisvojiti i ukrasti cijeli show za sebe. Počnimo sa županom o komu vam ne mogu ništa reći jer nisam zapamtio ne samo što je rekao, već ni kako se zove. Čovjek je toliko bezličan da mu se ni lica ne mogu sjetiti. Čovjek mi je jednostavno crna rupa u sjećanju. Bila su i dva gradonačelnika Labina, sadašnji i bivši. Što bi trebalo značiti da je proces trajao barem 5 godina, prije nego se došlo do stadija gradnje, za što nam je trebalo 7 mjeseci. Pitam se gospodo, u čemu je bio problem? Nije li moglo brže i prije?

Reći ću to ovako. Istočna obala i danas je siromašniji dio Istre, a iz povijesti znamo da je Labinština sve do 8o-tih godina bila rudarski, težački i doseljenički kraj u kojem život nikad nije bio lak. Bez rudnika ostalo je vrlo malo radnih mjesta, tako da je visok stupanj nezaposlenosti u Labinštini kroničan, a čak ni najbliža Pula nije baš blizu ako morate putovati na posao i s posla  na dnevnoj bazi. Dakle gospodo, niste li svojim radom i postupcima 5 godina predugo svojim sugrađanima i biračima uskraćivali priliku da rade u mjestu u kojem i žive? Ili uopće uđu u svijet rada? U resortu je 70% zaposlenih domicilno stanovništvo. Za razliku od ostalih destinacija u kojima poslujemo.

Što se ministra tiče, vjerojatno je na ovom društvenom i političkom pa i etičkom stupnju u kakvom RH jest, naivno i preoptimistično od bilo koga očekivati da nakon još jednog poreznog udara na sektor kaže recimo ovako nešto: “Gospodo, sve Vas jako volim, poštujem i cijenim, ali kao čovjek od i iz turizma ne mogu biti član Vlade koja ovakve mjere i poteze provodi i vuče, niti stranke koja ih podržava.” Kažem preoptimistično, ali sam se nadao da će ponešto reći o Zakonu o turističkom zemljištu. Nedavno je bio u UK i ondje se sastao sa svojim britanskim kolegom. Baš me zanima je li se raspitao i ponešto naučio o tzv. landlord modelu, koji je temelj običajnog prava, samim time i cijelog anglo-saksonskog prava. I možda razmislio da li je i kako primjenjiv ovdje. Landlordovi bi bile lokalne zajednice i država. Umjesto toga, slušali smo tiradu i megalomanska fantaziranja o dovlačenju stotina tisuća gostiju sa Dalekog Istoka preko Dubaija. Za informaciju ministru, oni već dolaze sami i bez ministrove pomoći i patronata. Nadalje, gdje ćemo ih smjestiti ako će sektor, umjesto da gradi i ulaže u nove i postojeće kapacitete još više akumulacije morati prosljeđivati u proračunsku žderačnicu novca hraneći uhljebničku mašineiju tipa HTZ i slične? I zadnje ali ne manje važno, tek smo se iskopali iz matrice i poslovnog modela auto destinacije i isključivo kupališnog i odmorišnog turizma, malo ublažili ne i riješili problem sezonalnosti, i jedva liznuli u prirodno emitivno tržište od 500 milijuna ljudi; a na našem najvećem emitivnom tržištu, udio Hrvatske u ukupnoj turističkoj potrošnji tog tržišta, mjeri se i izražava u promilima, ne u postocima. Zato bi ministar trebao smanjiti doživljaj. Ljudi će doći ili neće zbog onoga što im mogu ili ne mogu ponuditi ova zemlja, ljudi, destinacije, agencije, Valamar i ostale turističke kompanije. Sasvim sigurno neće doći zbog onoga što im mogu ponuditi Ministarstvo ili HTZ. Nitko od Ministarstva i HTZ ne očekuje niti treba usluge marketinga i tour operaterstva. I u jednom i u drugom skupi su i beznadno loši.

Pri kraju, izdvojeno iz izlaganja Uprave, dobri smo u hardware-u, na software-u imamo još dosta posla. Stoga se fokus operativnog poslovanja seli na smanjenje problema sezonalnosti, iskorak prema avio tržištima, i iznad svega, na obrazovanje i ulaganje u zaposlene, standard smještaja i unapređenje njihovih kompetencija i vještina, kako bi nam i usluga bila na istom ili višem nivou od nivoa smještaja i destinacija. Gledam tu djecu, kažem djecu jer su tek nešto stariji od moga sina, i vidim da im, osim iskustva i vještina, prije svega nedostaje samopouzdanja i samosvijesti. Kao da se osjećaju manje vrijednima jer rade u turizmu. Razumijem ih, jer je društvena percepcija i valuacija ne samo turizma kao sektora, nego rada, radne etike i etike općenito nakaradna i totalno izvrnuta. To se mora promijeniti jer je stanje toliko nenormalno, da ne bi bilo normalno da tako ostane i postane normalno. Valamar će, siguran sam, učiniti baš sve da poveća plaće, vještine, kompetencije, radne i ostale uvjete ljudima. Sa naše strane, mi dioničari ne samo da ćemo to podržati već i ohrabriti. Kao dioničarima, draže nam je da nam rastu troškovi rada nego troškovi kojekakvih nameta i rezervacija. A kao ljudi, nismo tako različiti. Svi mi naporno radimo, a mnogi od nas radili su i rade svakakve poslove. Ja sam u životu, između ostalog, prodavao paradajz na placu, radio na baušteli i bio izbacivač na opskurnim mjestima kakva jedva da možete zamisliti. Ima nas škverana, a jedan dioničar, i to vrlo jak, neko vrijeme je radio kao smetlar. Radeći i takve poslove, stekli smo imovinu koju danas imamo. Zato neka se ne srame ni sebe ni svoga rada. A mi, Društvo i dioničari, učinit ćemo baš sve da se u budućnosti svaki zaposlenik Valamara ponosi time što radi za Valamar. Barem jednako koliko se ponose buzdovani koji rade u Holdingu kod Bandića npr. Jer za aranžirati i dekorirati stol, pravilno poslužiti i servirati vino, ispeći steak ili tuna steak na pravu mjeru, napraviti koktel, biti na usluzi i udovoljiti čak i ekstravagantnim željama i molbama gostiju…, treba itekakve pameti, vještine i inteligencije. Za štopat vrijeme parkinga i kačiti uplatnice ispod brisača kad vrijeme prekorači, ne treba ti baš ništa osim veze da te zaposli u Holdingu. A ti balvani trenutno zarađuju više od recepcionera ili vještog i iskusnog konobara ili kuhara, i takve anomalije se moraju prije ili kasnije eliminirati. A dok se to ne dogodi, savjet starijeg i iskusnijeg. Manča je najbolji novac koji postoji. Nemate nikakvih troškova i ne morate ulagati ništa da biste ga povratili. Samo ste dobro radili svoj posao. 🙂  Dobar osjećaj i empatija koja s bakšom dolazi, nenovčani je bonus. 🙂

P.S

Kao i obično događaji me sustižu. Tekst sam počeo pisati u srijedu ili četvrtak, završavam ga evo u nedjelju debelo blizu ručka. Gore u tekstu sam povukao paralelu sa primjerom Adrisa, kao što sam to često činio i u mnogim tekstovima prije. U međuvremenu se dogodio primitivan, prepotentan i podcjenjivački nastup g. Vlahovića prema malim dioničarima na Adrisovoj Skupštini, samo zato jer su se usudili pitati njegovo veličanstvo zašto je ubacio milijardu kuna u Agrokorovu crnu rupu. G. Vlahoviću, sram Vas bilo!!! I ovim putem Vam, iskreno i od srca, čestitam na uspješno i autentično primijenjenom balkanskom poslovnom modelu i odnosu prema malim i manjinskim dioničarima. A Balkan nije samo geografski pojam ili opisna imenica nečijih manira i ponašanja. Balkan je prije svega stanje uma, čija je jedna od najvažnijih karakteristika prijezir i omalovažavanje tuđe imovine, vlasništva, prava i mišljenja.

Ovdje ću se zaustaviti budući da nisam dioničar Adrisa, iako mnogi naši članovi jesu. I iako imam mišljenje o svemu što se tamo dogodilo i događa, zbog čega, uostalom, već dugo nisam Adrisov dioničar. Htio sam reći kako smo sa EPIC-om u stvari dobro prošli. Iako smo imali jako loših i teških trenutaka s njima, toliko loših da smo, u frustraciji, i mi prešli granicu i išli sa preoštrom retorikom; čak ni tada niti jednom rječju, nisu si dopustili da nas omalovažavaju, kao što je g. Vlahović omalovažio Adrisove dioničare. I to je, u poslovnom smislu a i općenito, ključna razlika između svijeta i Hrvatske. Ako hoćete, i između Europe i Balkana.

A volio bih da nešto i naučimo iz Adrisovog primjera, kao što smo naučili iz Agrokorovog. Već dugo, možda ne dovoljno jasno i artikulirano, ukazujemo na važnost i nužnost odmaka prema zapadnim standardima upravljanja, gdje je distinkcija između vlasništva i upravljanja puno čvršća i stroža. Na Adrisu vidimo koliko povezanost upravljanja i vlasništva može biti opasna ne samo po dioničare, nego i po samo Društvo.

Toliko. Odmorite, uživajte, kupajte se. Zaslužili smo. 🙂

S poštovanjem,
Dejan Rnjak

3 thoughts on “VALAMAR’S INVESTORS DAY 2017. – IZVJEŠTAJ”

  1. Švedski stol jos godinu i pol, a onda mnogi će se češkati po glavi za “propuštenom” prilikom. Kapa dolje tajniku udruge. Mnogi nemaju pojma koliki se iskorak napravio od prvobitne ideje…a što tek slijedi! Nego idem staviti ask da jos malo podebljamo taj postotak ;-). Kupajte se da, zasluzili ste. LP

  2. Poštovani Dejane,lijepo si opisao događaj i hvala na podužem tekstu,bilo mi ga je užitak čitati u odnosu na plaćene članke pesimističkih novinara koji šire crnilo,a hvala i Nenadu koji je prvi imao vjere u Korf-r-a i koji nas podupire i u Rivp-r-a.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *