Financijsko izvješće i aktualni događaji – komentari na dnevni red Skupštine i stavovi Udruge

Poštovani članovi, podržavatelji, dioničari,

financijski rezultat za prošlu godinu očekivano odličan, te naglašavamo činjenicu da je prihod nadmašen za 50-tak milijuna kn u odnosu na planirano budžetiranjem. EBITDA fizički veći, ali u postotku na razini prošlih godina. Ne možemo reći da nismo zadovoljni, ali nikako da postignemo stope profitabilnosti kakve ima usporediva konkurencija (Plava Laguna i Liburnija). Sve više i češće se pitamo zašto je tomu tako i curi li nam previše novaca sa strane? Dio odgovora saznat ćemo već ove godine jer Plava laguna započinje ozbiljniji investicijski ciklus, što će im sigurno utjecati na profitabilnost i troškove, a dio odgovora već znamo i leži u svake godine sve većim troškovima rada i radne snage; ne samo direktnim za plaće i doprinose već i u onim indirektnim, za poboljšanje uvjeta smještaja i edukacija zaposlenih. Naravno da ni u kom slučaju nećemo problematizirati ove troškove, dapače, ali nam se čini da to nije sve. Kao što smo već rekli, mislimo da još uvijek previše curi sa strane, što ne možemo znati  i nešto poduzeti dok nismo insajderi tj. uključeni u rad bilo tijela Društva.

Ako bismo tražili i morali birati samo jedan dobar razlog zbog kojeg mislimo da Udruga tj. naš predstavnik treba biti uključen  u Nadzorni odbor Društva i rad toga tijela, onda bi to bilo upravo gore navedeno. Što je na tragu i u skladu sa izrečenim po tom pitanju u prošlom tekstu, tj. da našu eventualnu participaciju u NO ne shvaćamo kao cilj već isključivo kao sredstvo u zaštiti interesa Društva, samim time i naših vlasničkih i ulagačkih interesa jer su identični interesima Društva. Podsjećamo članove, podržavatelje i dioničare da ćemo na ovogodišnjoj Skupštini članstvo u NO Društva i formalno predložiti i zatražiti. Podsjećamo također, da to možemo učiniti jedino u formi točke dnevnog reda, koju bismo sami predložili. Točke na skupštinski dnevni red mogu predlagati i stavljati samo dioničari ili dioničarske grupacije koji, sami ili zajedno, posjeduju najmanje 5% temeljnog kapitala Društva.

Da bismo dostigli taj prag potrebna nam je Vaša pomoć, podrška i povjerenje. Kao što već znate, a mnogi od Vas već to i učinili, već duže vrijeme prikupljamo generalne punomoći za zastupanje na skupštinama Društva. Dosad ste nam dali oko 270 punomoći sa oko 4,4 milijuna dionica, odnosno glasačkih prava koje su prihvaćene i već deponirane u Društvu. Zapravo, dali ste nam i više, ali ih je oko 50 od strane Društva zasada odbijeno iz raznih formalno-pravnih razloga. Nema veze, nije u pitanju ništa nepremostivo i nerješivo. Većinom se radi o tome da su davatelji punomoći zaboravili datirati ili potpisati punomoći, te o skeniranim punomoćima koje Društvo ne priznaje kao valjane. Dakle, ispunite ih ispravno i potpuno i u originalu nam ih pošaljite  poštom (bez obzira u kojem dijelu planeta se nalazili 🙂 ), a mi ćemo ih poslati i proslijediti Društvu.

Molimo Vas, nemojte čekati zadnji čas da nam ih pošaljete i date. Naravno ukoliko to želite i ako ne možete ili ne želite sami prisustvovati i raspravljati na Skupštini. Da nam se ne ponavlja kao svih prošlih godina da do zadnjeg trenutka prikupljamo punomoći i rješavamo formalne i administrativne stvari, umjesto da se kvalitetno pripremamo za skupštinske rasprave. Skupština je zakazana za 8. svibnja, tako da ukoliko nam punomoći date i pošaljete sada ili ubrzo, još uvijek ostaje dovoljno vremena da riješimo eventualne probleme zbog kojih ih Drušvo od prve ne bi prihvatilo kao valjane.

Članove koji imaju margin kredite upućujemo da kontaktiraju i objasne skrbnicima pri bankama kod kojih ih koriste što žele,a ukoliko bi bilo nekih nejasnoća, neka ih upute na nas. Procedure kod Podravske i Slatinske banke su utvrđene i provjereno funkcioniraju, tako da je dovoljno nazvati i dati nalog skrbnicima. Vjerujemo da problema ne bi trebalo biti ni kod Croatia banke i HPB-a, budući da imaju iskustva od prije. Za ostale banke (Zaba, Primorska i RBA za koje znamo da kod njih članovi koriste ovakve kredite) nismo sigurni, pa u slučaju potrebe Vi i skrbnici kontaktirajte osobno mene (092 2274-234, dean.rnjak@gmail.com). Naglašavam da nisu potrebne nikakve javnobilježničke ovjere jer ih ni Društvo  ne traži. Davanje punomoći Udruzi sastoji se od dva koraka. U prvom klijent daje pisani i potpisani nalog skrbniku kojim traži angažman i davanje generalne punomoći Udruzi za zastupanje na skupštinama Društva. U drugome skrbnik izvršava klijentov nalog, tj. kao pravna osoba ispunjava obrazac generalne punomoći, šalje ga na Društvo, te klijenta povratno obavještava da je Društvo zaprimilo punomoć kao valjanu ili eventualno nevaljanu. Uvjet da Društvo punomoći zaprimi kao valjane jest vidljivost u knjizi dioničara i SKDD-u na tzv. record date. Banke imaju različite prakse. Neke svaki skrbnički račun svakog klijenta po margin kreditima vode posebno i kod njih nema problema. One koje sve margin kredite klijenata vode na zajedničkom računu, ukoliko klijent želi dati punomoć Udruzi, portfelj RIVP tog klijenta moraju izdvojiti na poseban račun u SKDD-u. Dosadašnje iskustvo je da tu zna biti nesporazuma i nerazumijevanja, pa zbog toga i Vas i skrbnike pozivamo da nas kontaktirate bude li potrebe. I još jednom naglašavamo, uvjet da Vas Udruga zastupa na skupštinama nije ni članstvo u Udruzi ni plaćena članarina.
Kao što sam gore već napisao, zasada u danim punomoćima imamo oko 4,4 milijuna glasačkih prava. Ovih dana ih očekujemo još 1,1 milijun što čini 5,5 milijuna glasova. Da bismo stekli pravo predlaganja i stavljanja točaka na dnevni red skupština potrebno nam je 5% temeljnog kapitala, što prema zadnjoj knjizi dioničara iznosi 6.208,134 dionica. Jučer sam na brzinu zbrajao koliko članovi Udruge posjeduju dionica i izračunao da ih imaju najmanje 7,5 milijuna, što čini 5,95% udjela u temeljnom kapitalu. Ako odbijemo trezorske dionice to daje još više, 6,05% temeljnog kapitala.

 

 I to je srž i smisao prikupljanja generalnih punomoći i stavljanja na dnevni red Skupštine prijedloga za imenovanje predstavnika Udruge u Nadzorni odbor Društva. Naravno da niti očekujemo a još manje se nadamo da će prijedlog na Skupštini biti i prihvaćen. Ali moramo pokazati, na Skupštini dokazati, i osvijestiti činjenicu da smo kroz proteklo vrijeme i formalni okvir Udruge, postali drugi i odmah iza kontrolnih vlasnika najzastupljeniji dioničari u temeljnom kapitalu Društva. Istovremeno, kao takvi, ne samo da nismo zastupljeni ni u jednom tijelu Društva, već se sve naše konstruktivne kritike i prijedlozi bez iznimke ignoriraju i odbacuju. Takvo stanje stvari ne samo da nije normalno nego niti zdravo za samo Društvo. Društvo je listano na tržištu kapitala, među prva tri je po trgovanju i likvidnosti i dokazano blue chip hrvatskog tržišta kapitala, te kao takvo stalno na radaru i pod povećalom investicijske i ostale zainteresirane javnosti. U kombinaciji sa  post-Agrokor kontekstom i sindromom, te novim antipatičnim potezima koji će se provući kroz skupštinsku proceduru; sve to vjerojatno utječe na likvidnost, cijenu i tržišnu kapitalizaciju Društva i sasvim sigurno na percepciju i reputaciju Društva od strane investitora i investicijske javnosti. Ljudi se opravdano pitaju. Ako takav odnos prema malim i manjinskim dioničarima i (su)vlasnicima ima blue chip kompanija koja ni u jednoj prilici ne propušta istaknuti navodno visoke standarde transparentnosti poslovanja i izvještavanja, što tek možemo očekivati od lošijih kompanija? Kad je percepcija takva, ne pomažu ni PR ni iznimni poslovni rezultati.

 

Vratimo se na prošlogodišnje poslovanje i financijske rezultate. Unatoč impresivnim brojkama i dvoznamenkastom rastu, sezonalnost nam i dalje ostaje glavna karakteristika poslovanja i ograničavajući faktor. Na žalost. Broj dana pune popunjenosti narastao je za svega jedan dan u odnosu na godinu prije, te sada iznosi 127. Ne možemo tvrditi, ali ne vidimo stvarnu volju, ambiciju i napor da se to promijeni. Kao da je nestalo ideja u osmišljavanju novih usluga, sadržaja i proizvoda, koji bi goste motivirali na dolazak izvan sezone. A ne vidimo razlog da je tomu tako. Švedskom penzioneru i ruskom skorojeviću vrijeme i klima u Poreču ili Rabcu super je i u siječnju. Kao vlasnici ne možemo biti zadovoljni time da imovina koja u teoriji može raditi i zarađivati 365 dana u godini, to čini samo jednu trećinu godine. Ne tvrdimo i ne očekujemo da je to moguće,ali bolje od ovoga svakako može i mora biti. Iako nas uvjeravaju u suprotno, naš razvoj i napredak zasada je isključivo  kvantitativan. Svake godine investiramo 100-njak milijuna €, značajan dio dugom izlažući time kompaniju dodatnom riziku, koristeći tržišni momentum koji nam zadnjih godina ide na ruku  za koji niti smo krivi ni zaslužni… Kada u konačnici nešto iz dvije pretvorimo u 4 ili 5*, naravno da to više ne košta 50 nego 150+ € u sezoni. Ovakav poslovni model Uprava nam voli prezentirati kao kvalitativan iskorak iako on to nije. To je kvantitativan iskorak koji je, istine radi, nužan u prvoj fazi. Kvalitativan iskorak dogodit će se onda kada naučimo istu sobu prodavati više dana u godini. Ne samo da je takav kvalitativan odmak želja nas investitora i (su)vlasnika, nego se i u poslovnom smislu već sada, a u budućnosti će još i više, pokazaje kao nužnost. Jer je pritisak na troškovnoj strani već sada jak, a bit će sve jači. Plaće i indirektni troškovi rada kontinuirano rastu godinama, investitori i mi dioničari radimo sve veći dividendni pritisak, cijene građevinskih radova također rastu, dugove treba servisirati jer polako cure grace periodi… Jedini način da sve to platimo jest da više zarađujemo.
Naravno da situacija, unatoč ovim kritikama, u poslovnom smislu nije ni blizu lošega. Ipak je ovo firma poštovanja vrijedna, koja je u manje od četiri godine od objedinjavanja RIVP/KORF/VLHO piramide više nego udvostručila prihod, EBITDA je multipliciran, a razina smještaja i, zasada, nešto manje usluge, gotovo da dugoročno garantira barem ovu razinu prihoda i profitabilnosti. Cijena toga je povećanje zaduženosti te zato moramo biti trezveni, realni pa i samokritični i biti spremni na ono što nam budućnost nosi. Velike nade polažemo u suradnju i partnerstvo sa TUI i REWE-om. Nadamo se da ne gubimo vrijeme već da od njih učimo kako prodati sobe i u 10. i 11. mjesecu. Pozdravljamo i aplaudiramo velikim naporima i troškovima vezanima uz zaposlenike, njihova materijalna prava i pogodnosti te uvjete rada i smještaja, što smatramo temeljem za rješavanje dva ključna poslovna problema koja imamo. Smanjenje sezonalnosti i podizanje razine i kvalitete usluge, koja nam je dosada bila ispod razine i kategorizacije smještaja. Smatramo i nadamo se da ćemo goste koje su nam inicijalno doveli partneri, znati zadržati i nakon isteka ugovora. A što se tiče usluge tu nije nikad bio problem neljubaznost prema gostima ili nešto gore već nedostatak iskustva i zanatskih vještina. Ipak je tu puno mladih ljudi sa malo ili nimalo radnog iskustva ne samo u sektoru nego bilo  gdje, a mnogi od njih vjerojatno nisu ni slutili da će raditi u hotelijerstvu ili turizmu. K tomu, jednako kod domicilnih kao i kod radnika iz drugih dijelova zemlje, percepcija turizma još uvijek je takva da se turizmom možete baviti najviše pola godine, a ostatak godine morate raditi nešto drugo. Valamar svojim poslovnim modelom i tržišnim uspjehom, svima nudi mogućnost profesionalizacije u sektoru, uz već sada pristojne i najbolje plaće u sektoru i lijepu perspektivu izgradnje karijere dugoročno. Nije bez vraga Valamar dobio priznanje najpoželjnijeg poslodavca u sektoru. Nedavnom objavom i izjavom da nitko neće imati primanja manja od 5000 kn netto i da sve porezne olakšice i smanjenja doprinosa kompanija neće zadržati već direktno preusmjeriti u primanja zaposlenih; poslala jasnu i nedvosmislenu poruku zakonodavnim i fiskalnim vlastima. Svaka čast, jak potez. Sad je na potezu druga strana.
Nedavno,u vrlo kratkom vremenskom razmaku, održane su dvije sjednice NO. Na prvoj su prihvaćeni financijski izvještaji i predložena dividenda za prošlu godinu. Ljuti smo i nezadovoljni i visinom i načinom isplate dividende. U prošlom tekstu smo napisali da bi sve ispod 1 kune dividende bilo razočaravajuće. Sada kad se to i dogodilo, ovoj konstataciji dodat ćemo da predloženu dividendu držimo podcjenjivačkom spram malih dioničara. Ajmo sa činjenicama. Kao što smo već gore napisali, prihod je u razdoblju otkad se počela isplaćivati dividenda udvostručen. Dividenda nije. Nadalje, sve do prošlogodišnje dividende svjedočili smo praksi “5 lipa više”, koju smo u žargonu zvali “liparenjem”. Jedva smo nekako namolili da se od toga odustane, a pitanje je da li bi se to i dogodilo, da nije bilo jednokratnog prihoda od prodaje financijske imovine. Kad već to spominjemo, nakon monetizacije te imovine, kao odgovorni i konstruktivni (su)vlasnici, ne samo da nismo tražili izvanrednu dividendu nego smo javno i nedvosmisleno Upravi i kontrolnim dioničarima poručili da novac od prodaje upotrijebe za investicije i razvoj kompanije, očekujući kada se taj novac oplemeni da se ponešto vrati dioničarima. Umjesto toga, dobivamo još jednu zvučnu pljusku.

 

Ako odbijemo jednokratne prihode i stvarnu dobit iz poslovanja 2016. definiramo na 180 milijuna kn, dioničarima je prošle godine isplaćeno 55,2% dobiti. Prema prijedlogu dividende ove godine za prošlu, taj postotak pada na 46,5%.

 

Sa načelne strane, iritira nas i idu nam na jetra stalni manje ili više uspješni pokušaji uskraćivanja i potkusurivanja malih dioničara. Mi dioničari samo smo jedni od mnogobrojnih dionika. Da li je sporno da zaposlenima treba isplatiti plaće? Dobavljačima isporučenu robu i usluge? Državnim i lokalnim vlastima poreze, davanja i namete? Naravno da nije jer bi posljedice bile izvjesne, pogubne i trenutne. Zašto je onda sporno da dioničarima treba isplaćivati pristojnu dividendu? Zar zaista moramo koristiti alate koji nam stoje na raspolaganju da bi se stvari promijenile?
Umjesto toga nastojimo biti konstruktivni, pa smo i prije a u prošlom tekstu i službeno, predložili promjenu i redefiniciju dividendne politike. U osnovi, po našem prijedlogu, dividenda bi se vezala uz EBITDA. Time bismo dobili izvjesnost, predvidivost, automatizam i rutinu po pitanju dividende te izbjegli nesporazume i nepotrebne konflikte. Jednostavno, ako i koliko zarađujemo, toliko dividende  isplaćujemo. Ako ne zarađujemo, nema ni dividende. Trenutna politika održive i atraktivne dividende imala je smisla prije 4 godine kada je uspostavljena i usvojena. U međuvremenu ju je pregazio kotač povijesti i danas zvuči kao sprdnja i loš vic. Naravno da je održiva jer ju kompanija, obzirom na to koliko zarađuje, unatoč investicijskom ciklusu, može isplaćivati lijevom rukom. A atraktivna nije sigurno, pogotovo ne institucionalnim ulagačima. U odnosu na trenutnu cijenu iznosi oko 2,2%, a u odnosu na ATH 1,8%. I u Hrvatskoj možemo naći barem 5 poduzeća koja isplaćuju veću i atraktivniju dividendu. Da ne spominjemo inozemstvo. Daimler ili BMW npr. koji isplaćuju 4% dividende, uz puno veću transparentnost i puno manji ulagački rizik. Jer puno više ljudi na svijetu koji si mogu priuštiti oboje, žele voziti mečke i bembure, nego što ih želi ljetovati u Valamaru.

 

Još je gora predložena mogućnost da se dio dividende umjesto u novcu, već treću godinu zaredom, isplati u trezorskim dionicama. Prije nastavka argumentacije, članove, podržavatelje i dioničare obavještavamo da ćemo na ovogodišnjoj Skupštini dati protuprijedlog isplate dividende u (predloženom) iznosu od 0,9 kn, ali uz isplatu isključivo u novcu. Iako nevoljko, u protuprijedlogu zadržavamo predloženi iznos dividende iz dva razloga. Prvi je da izbjegnemo visinu dividende kao razlog i argumentaciju neprihvaćanja protuprijedloga. Drugi je da kao odgovorni vlasnici, uvažavamo činjenicu da se Društvo nalazi usred investicijskog ciklusa i svaka kuna likvidnosti mu dobro dođe.

 

Idemo od početka s trezorskom problematikom. Ako se dobro sjećam, prije 3 godine smo donijeli skupštinsku odluku kojom se Upravi dopušta stjecanje vlastitih dionica do 10% udjela u temeljnom kapitalu Društva. Praksa nakon toga je u apsolutnoj kontradikciji i koliziji sa porukom i, još više, duhom ove skupštinske odluke; te je u međuvremenu, umjesto stjecanja, otpušteno više od milijun dionica, možda i 1,5. Složit ćemo se da je time poslana vrlo zbunjujuća i kontradiktorna poruka ulagačima i investicijskoj javnosti. Uz paradoksalan rezultat i ishod. Društvo je najveću količinu dionica, kroz dividendu, otpustilo po cijeni ispod 25 kn. Sada ih ponovno stječe po cijeni 41-42 kn. Gledajući s vremenskim odmakom, da li je otpuštanje dionica bilo u najboljem interesu Društva i (svih) dioničara?
Trend je i trenutni kontekst da mnoga poduzeća stječu vlastite dionice (HT, Adris, ADPL…), s jasno definiranim i transparentno objavljenim rokovima i ciljevima stjecanja vlastitih dionica. Da li mi nešto znamo što drugi ne znaju ili smo puno pametniji? Istine radi, i Valamar se odnedavno, sramežljivo ali ipak, uključio u trend i također počeo stjecati vlastite dionice. Ali osim pokrića u gore spomenutoj skupštinskoj odluci, bez jasne i decidirane izjave ili objave o razlozima i svrsi stjecanja. Želimo vjerovati da se radi o početku promjene i konačnoj uspostavi trezorske politike, i iskreno se nadamo da cilj stjecanja nije samo kupnja u količini potrebnoj za isplatu bonusa i dividende u predloženom obliku i načinu.

 

Naš je stav da trezorske dionice trebamo stjecati i akumulirati kao neku vrstu štednje, koju bi kasnije upotrijebili za zamjenu dionica i integriranje u Valamar društava u kojima trenutno sa partnerima imamo manjinske i većinske udjele i interese. To se odnosi prije svega na Imperijal i Makarsku, te na Hvar i Vis ako što bude od toga. Stvar se može proširiti i na društva u kojima Valamar nema nikakvih udjela, ali ih imaju naši partneri. Primjerice, AZ je 50% suvlasnik Ilirije i naš manjinski partner u Imperijalu i Makarskoj. Hipotetski, ako se drugi suvlasnik Ilirije jednog dana poželi povući iz operativnog biznisa, ovisno o dogovoru, isplati ga se u novcu ili  Valamarovom equtyju, a AZ svoj udio u equityju Ilirije zamijeni za equity Valamara. Ili drugi primjer crikveničkog Jadrana. Nedavno su  ga u privatizaciji od države zajednički kupili Erste i PBZ mirovinski fond. Erste fond je prvi od mirovinskih fondova koji je znatnije i čvršće ušao u equity Valamara, a PBZ naš budući većinski partner u Heliosu i na Visu. Kada bi se tako odlučilo i dogovorilo, ne bi bilo nikakvih prepreka da equity Jadrana zamijene za equity Valamara.
Molim da me se, kao što je ranije znao biti slučaj, ne hvata za riječ pa i optužuje za tendecioznost. Po našim najboljim znanjima i saznanjima nikakvih niti planova niti aktivnosti nema niti se provode po tom pitanju.. Ponavljam, ovo su doista samo hipotetski primjeri u argumentaciji i slikovitom opisu mogućih boljih i svrsishodnijih načina upotrebe trezorskih dionica. I na tragu naše argumentacije trezorske problematike iz prošlog teksta. Podsjećam, smatramo da institucionalnim ulagačima a prvenstveno mirovinskim fondovima, trebamo pokušati omogućiti  privilegiran način ulaska u Valamarov equity, ali ne i privilegiranu cijenu. Ne samo u našoj nego i kod većine ozbiljnih kompanija, u misijama, ciljevima i vizijama, uvijek stoje i odredbe o društvenoj odgovornosti i odgovornom poslovanju. To vam je kao Ustav. Lijepo izgleda i zvuči još ljepše, popis je lijepih želja i etičkih standarda. U praksi, životu i prevedeno na svakodnevni jezik, to bi značilo da poslujemo u Hrvatskoj te  nam je društvena dužnost i obaveza zaraditi ne samo za nevelike hrvatske plaće i apsurdno prevelike hrvatske poreze i namete, već da pokušamo zaraditi i ponešto mizernih i uvredljivih hrvatskih penzija. Odnosno, pomognemo u tome mirovinskim fondovima kojima je to posao.

 

Kontekst i šira slika su takvi da u sljedećih 5 godina počinju prve znatnije isplate mirovina iz drugog stupa, a u sljedećih još 10 isplate će nadmašiti uplate. Gledano tako, trebat će im puno i dividendi i porasta vrijednosti equitiya. Neusporedivo više nego danas, a gubici slični današnjima na Agrokoru, možda bi bili i fatalni. I po fondove i po umirovljenike. U tom kontekstu, naša društvena obaveza i uloga kao najveće, najbolje i najperspektivnije turističke kompanije, iz sektora koji proizvodi 20% BDB-a države, najkonkurentnijeg i najkompetitivnijeg u europskim i svjetskim razmjerima; jest barem pokušati ostvariti simbiozu i suradnju s mirovinskim fondovima. Kao kompanija, dobili bismo stabilniju i čvršću vlasničku strukturu, što nije nevažno iz tržišnog i financijskog aspekta. A kao dioničari i suvlasnici zaštitili bi se od razređivanja koje bi neminovno uslijedilo nakon eventualne dokapitalizacije. Sve i da se ne dogovorimo sa mirovinskim fondovima, akumuliranjem vlastitih dionica, i na kraju krajeva dosljednim provođenjem vlastite skupštinske odluke, nikako ne možemo pogriješiti. Uvijek ih možemo upotrijebiti za nešto drugo pa i prodati, kao što smo već učinili sa drugom financijskom imovinom. Sve je bolje od ovoga što se  radi i načina kako se otpuštaju vlastite dionice.

 

Razvrgavanje dosadašnjeg partnerstva kroz EPIC, diobu udjela između partnera, te nastavak zajedničkog djelovanja uskoro bivših partnera kroz Sporazum, najradije ne bismo komentirali jer se radi o njihovim odnosima, imovini i na kraju krajeva obiteljima. Budući su upleteni Valamar i ostali dioničari, ipak moramo. Ali zbilja kratko i načelno.

 

Smatramo da su u EPIC-u trebali naći i izabrati drugi način rješenja međusobnih odnosa i podjele imovine, bez uplitanja Društva i ostalih dioničara. Valamar svojim angažmanom i sudjelovanjem u transakciji ne stječe nikakvu stvarnu korist, vrijednost niti imovinu, već u realnosti čini uslugu dosadašnjim i budućim kontrolnim dioničarima (samo kroz druge i drugačije entitete). Time se radi presedan jer ukoliko se takva usluga radi jednim dioničarima makar bili i kontrolni, onda bi se morale raditi i bilo kojim drugim dioničarima koji bi isto ili slično zatražili u budućnosti. Stoga plan pripajanja ne možemo prihvatiti niti glasati za njega  iz načelnih razloga.

 

Reakcije i komentari investicijske i zainteresirane javnosti u medijima i forumima nisu bajne, kao ni nagađanja i spekulacije o motivima kontrolnih vlasnika za ovakav korak. Ne dovodeći u pitanje legalnost i zakonitost (uostalom nije ni naš posao), Društvo svejedno trpi reputacijsku štetu već sada, prije nego je transakcija i napravljena. Reputacija je barem jednako važna kao i zakonitost, financijski i poslovni rezultat.

 

Neprihvatljivo nam je da Društvo snosi bilo kakve troškove pripajanja, bilo u Austriji bilo u Hrvatskoj. Pokušat ćemo na Skupštini sa protuprijedlogom ili nekako drugačije intervenirati i apelirati da se barem izmijeni točka 21. plana pripajanja. Ukoliko ne uspijemo, morat ćemo razmotriti opcije i mogućnosti pobijanja skupštinske odluke.

 

Prijedlog za Skupštinu je da Nadzorni odbor postane još skuplji Društvu i ostalim dioničarima, iako ni dosada nije bio jeftin. Poskupljenjem NO-a, niti Društvo niti ostali dioničari ne dobivaju nikakvu dodatnu niti novu vrijednost. Samo dodatni trošak. Nasuprot tome, podsjećamo na naš prijedlog iz predhodnog teksta po kojem bi se NO proširio za po jednog predstavnika Udruge, mirovinskih i ostalih fondova te dodatna dva člana po izboru kontrolnih vlasnika kako bi zadržali većinu na koju imaju pravo. Naknade i ukupan trošak NO-a ostao bi isti, proporcionalnim smanjenjem naknada i priznatih troškova članovima.
Toliko za sada. Iz teksta već znate ili barem pretpostavljate kako ćemo glasovati. Ipak uz zadršku od nekoliko dana za završne konzultacije, i službeno ćemo ovdje objaviti kako ćemo na Skupštini glasati po pojedinim točkama dnevnog reda, te protuprijedloge koje ćemo ondje iznijeti. Podsjećamo da punomoći dane Udruzi funkcioniraju po principu sve ili ništa i isključuju suprotne naloge za glasovanje. Osim što nam je to tehnički i praktično neizvedivo, ne možemo glasati za nešto suprotno deklariranim stavovima Udruge. Zbog toga, i prije i ubuduće, dovoljno rano objavljujemo kako ćemo glasati, kako bismo svim dioničarima i članovima dali dovoljno vremena da opozovu dane nam punomoći.

 

Naš prijedlog točke dnevnog reda u skupštinsku proceduru ćemo poslati onog trenutka kada prikupimo 6.208,134 glasačkih prava temeljem danih punomoći. Moguće je da to bude nešto ali ne i puno manje, ukoliko Društvo nastavi stjecati vlastite dionice. Još jedan razlog da ne odgađate davanje punomoći Udruzi ukoliko to namjeravate, jer i za upućivanje prijedloga točke dnevnog reda postoje rokovi i procedure koje moramo zadovoljiti i poštovati.

 

Osobni disclaimer: Dodatno sam stjecao dionice RIVP, te ih trenutno posjedujem 15715.

 

S poštovanjem,

Dejan Rnjak
predsjednik Udruge

1 thought on “Financijsko izvješće i aktualni događaji – komentari na dnevni red Skupštine i stavovi Udruge”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *